Botaničar i prirodnjak Josif Pančić (1814-1888) bio je prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije.

Botaničar i prirodnjak Josif Pančić (1814-1888)

Pančić je rođen u Ugrini kod Bribira, između Rijeke i Senja, 17. aprila 1814. godine, u nekadašnjoj Austrougarskoj.

Ispostavilo se da će Pančićeva jedna poseta Beču, glavnom gradu tadašnje Austro-ugarske, promijeniti botaniku Srbije.

Medicinu je završio u Pešti, a u Beču je usavršavao botaničke studije i upoznao Vuka Karadžića, prema čijem savjetu je 1846. došao u Srbiju.

Radio je kao ljekar u Paraćinu, Jagodini i Kragujevcu, 1856. postao je profesor Liceja, a potom Velike škole u Beogradu, čiji je rektor bio šest puta.

Proučavao je floru, faunu i mineralogiju Balkanskog poluostrva, posebno
Srbije.

Opisao je 80 nepoznatih biljnih i životinjskih vrsta. Otkrio je endemsko-reliktni četinar poznat kao Pančićeva omorika i reliktne ramondije.

Pričalo se da je osam puta zapregom i na brdskim konjima prejahao Taru, a deset puta Kopaonik dok, između Bajne Bašte i Viešegrada, nije našao, njegovu, kako ju je zvao, „ledenu lepoticu” – omoriku.

Za taj četinar se utvrdilo da je jedinstvena vrsta na zemlji nastala kada su izumrli neki dinosaurusi.

„Pančićeva omorika je živi ostatak prije ledenog doba”, napominje za BBC Olivera Popović iz Instituta za botaniku i Botaničke bašte Jevremovac.

Josif Pančić je i osnovao i uredio Botaničku baštu u Beogradu.

Objavio je tridesetak radova iz botanike, zoologije, geologije, mineralogije, šumarstva, arheologije.

Najpoznatija djela su mu “Flora Kraljevine Srbije”, “Ptice Srbije”, te “Ribe Srbije”.