Memorijalna akademija “Polja smrti”, emitovana povodom obilježavanja 76 godina od proboja logoraša iz koncentracionog logora “Jasenovac”, prikazala je strahote najmasovnijeg stradanja srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata.

Za pripremu akademije korišteni su materijal iz Javne ustanove “Spomen-područje Donja Gradina”, te proza i poezija Branka Ćopića – “Priča starog druma”, “Čitaocu”, Ranka Pavlovića – “Damari jasenovački”, Nikole Drenovca – “Moja je savjest čista”, Đorđa Radišića – “Žica, Smrt, Juriš”, Ljubice Miletić – “Liturgija u Jasenovcu” i Sime Brdara – “Gradina”.

Realizaciju akademije pomogli su Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji, Republički sekretarijat za vjere, Narodno pozorište Republike Srpske, Javna ustanova Banski dvor, Muzej žrtava genocida Beograd, te Radio-televizija Republike Srpske i Radio-televizija Srbije.

Brojni ovdašnji profesionalci – glumci, scenaristi, režiseri, scenografi, majstori kompozicije, animatori – uvezani su kroz projakat. Scenario potpisuju Milan Gajić, Nataša Glišić i Mario Ćulum, kompozicije “Nagovještaj” i “Pakao” komponovao je David Mastikosa, nesvakidašnji video-dizajn potpisuje Bojan Stevanić, Duška Vujmilović Kukavica odabrala je kostime.

Autor scenografije je Dragana Purković Macan, dekan Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, koja je u razgovoru za “Nezavisne” govorila o ličnim utiscima i samom kreiranju memorijalne akademije.

NN: Raditi memorijalnu akademiju sigurno nije jednostavan posao, kako u organizacionom, tako i u emotivnom smislu. Šta je ono što Vam je lično kao čovjeku bilo bitno da prenesete na gledaoce?

PURKOVIĆ MACAN: O genocidu u Jasenovcu sam slušala još kao dijete, a kasnije i na časovima istorije, ali sam u detalje ušla kada sam prije 14 godina u Muzeju Republike Srpske radila dizajn za izložbenu postavku “Jasenovac”. Posebno mučno mi je bilo gledati fotografije gdje su prikazana djeca u logoru i činjenica da ljudi mogu nositi toliko zlo i izopačenost u sebi. Sada kada smo radili memorijalnu akademiju htjeli smo da odamo počast žrtvama i da ukažemo gledaocima kolika je njihova žrtva i da svi nakon odgledane akademije preispitaju svoje stavove i odnos prema onima koji su nama dali slobodu. Nažalost, mnogo je strahota koje je srpski narod doživio od strane ustaša, a koje su u doba komunizma zataškavane i o njima nema nikakvog pisanog traga. Naša dužnost je da njegujemo kulturu sjećanja i da podsjećamo one koji dolaze.

NN: Za razliku od rada na drugim projektima, da li je odgovornost bila veća s obzirom na to da ovdje teško da postoji porodica koja u svom stablu nema žrtvu NDH?

PURKOVIĆ MACAN: Od svih umjetničkih projekata koje sam do sada radila, prema ovom sam imala najveću odgovornost, trebalo je naći pravu mjeru da se predstavi jedan težak istorijski period i slike užasa, a da sve bude estetski prihvatljivo.

NN: Za akademiju je korišten materijal Javne ustanove “Spomen-područje Donja Gradina”, odnosno svjedočanstva preživjelih jasenovačkih logoraša. Kroz ovu akademiju i taj materijal je na neki način dobio svoj “novi život”, da bude prikazan i da služi u svrhu nezaboravljanja istine?

PURKOVIĆ MACAN: Prve scenografske skice sam uradila prije 14 mjeseci i od njih se nije mnogo odstupilo. Koristila sam motiv bodljikave žice i autentične fotografije. Ovo je bilo prvi put da su skice rađene prije scenarija, jer je od samog početka bio jasan koncept memorijalne akademije. Kasnije je scenario zadao koje fotografije i animacije će pratiti pojedinačne priče, ali je motiv bodljikave žice i njen simbolizam ostao u skoro svim scenama.

NN: U sve su utkane poezija i proza naših pisaca koji svjedoče o životu našeg naroda na ovim  prostorima u to vrijeme, ali svjedoče i o stradanju. Da li je umjetnost zapravo najveći borac protiv zaborava?

PURKOVIĆ MACAN: Ono što čini identitet jednog naroda je svakako umjetnost koju je taj narod stvarao, a umjetnost često govori o određenom periodu ili je osvrt i posljedica nekih događaja. Kroz umjetnost možemo lako da upoznamo istoriju jednog naroda i ona jeste čuvar od zaborava. Često se na našim prostorima umjetnost i umjetnici stavljaju na zadnje mjesto, i to je velika greška.  Ako ne budemo više ulagali i podsticali razvoj umjetnosti, ostaćemo bez identiteta.

NN: Kroz projekat su uvezani brojni ovdašnji profesionalci – glumci, scenaristi, režiseri, scenografi, majstori kompozicije, animatori… Koliko je bilo značajno u projekat uključiti ovdašnje umjetničke snage?

PURKOVIĆ MACAN:  Ovo je jedan od rijetkih projekata koji su iznijele isključivo domaće umjetničke snage i u potpunosti opravdale očekivanja. Mislim da u Republici Srpskoj imamo izuzetne umjetnike. Prije 23 godine je osnovana Akademija umjetnosti Univerziteta u Banjaluci koja je do sada iznjedrila značajan broj umjetnika koji su nosioci kulturnog života. Prve generacije koje su završile su sada već zreli i dokazani umjetnici kojima treba dati još više prostora.

NN: Pripreme memorijalne akademije počele su prije više od godinu dana, odnosno prvobitno je pripremana za 75. godišnjicu proboja posljednje grupe jasenovačkih logoraša, ali realizacija je otkazana zbog nepovoljne epidemiološke situacije. Da li je ova, uslovno rečeno, pauza dala prostora da se nešto u programu promijeni i dodatno doradi i usavrši?

PURKOVIĆ MACAN: Kao što sam ranije rekla, prve skice sam uradila prije 14 mjeseci i idejno se ništa nije mijenjalo, samo su prilagođene drugom prostoru.

NN: O Jasenovcu se konačno progovorilo i kroz igrani film Predraga Antonijevića, a u najavi je i film Lordana Zafranovića. Zašto je toliko dugo čekano da se kroz igrani film progovori o ovoj temi?

PURKOVIĆ MACAN: Od 1945. godine pa do danas mnogo toga se promijenilo i izdešavalo na ovim prostorima i mnogo je tema koje su se gurale pod tepih i o kojima se ćutalo. Zašto se sada više njeguje kultura sjećanja u odnosu na ranije je vjerovatno posljedica toga što srpski narod sada ima svoju državu i slobodu.

Izvor: Nezavisne