Srpski vojvoda Stanoje Stamatović, poznat kao Stanoje Glavaš /1763-1815/, jedan od čelnika Prvog srpskog ustanka, hajduk i borac protiv Turaka, ubijen je na Sretenje 1815. godine.

Stanoje Glavaš – junak i hajduk

Ubistvo je poslije propasti Hadži-Prodanove bune naredio Sulejman-paša.

Na zboru u Orašcu 1804. Glavaš je odbio da predvodi Prvi srpski ustanak i na njegov prijedlog za vožda je izabran Đorđe Petrović – Karađorđe.

Glavaševo herojstvo u boju na Deligradu, u oslobađanju Prokuplja, opsadi Beograda i drugim bitkama opjevano je u narodnim pjesmama, a Đura Jakšić je napisao istorijsku dramu o njemu.

Glavaš je zbog svoje hajdučke prošlosti, učešća u Prvom srpskom ustanku i popularnosti među narodom stalno bio pod pratnjom ljudi Sulejman-paše Skopljaka.

Turci su na Sretenje 15. februara 1815. ubili Glavaša, iskasapili njegovo tijelo i odsjekli mu glavu u selu Baničina pored Smederevske Palanke.

U blizini mjesta pogibije, u jednoj jaruzi pored puta, prvobitno je bio sahranjen.

Glavu su Turci odnijeli Sulejman-paši na uvid, poslije čega je dugo stajala okačena na čengel ispred Stambol kapije, a zatim je nestala, da bi se kasnije pojavila sahranjena sa tijelom.

Postoje dve verzije priče o tome kako je glava dospjela do groba: prema prvoj, glavu je krišom noću skinula njegova polusestra Marija iz Dubone, a prema drugoj Glavaševu glavu otkupila njegova sestra Stana od jednog Turčina.

Baničanci su 1902. godine osnovali Odbor za podizanje spomenika Stanoju Glavašu. Podigli su mu kamenu grobnicu u dvorištu crkve Svetog Arhangela Gavrila.