Dijelovi pisama hrvatskog nadbiskupa Alojzija Stepinca samo su osvježili potvrdu o tome da su Alojzije Stepinac i Ante Pavelić rame uz rame sprovodili isti koncept – da Srba više ne bude i da srpsko pravoslavno stanovništvo bude pokatoličeno, rekao je istoričar Aleksandar Raković.

istoričar Aleksandar Raković

Ukazao je da iza upornih nastojanja Hrvata da proglase Stepinca za sveca, stoji namjera da operu svoju prošlost i naprave sponu sa Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH) kao najvećom Hrvatskom u istoriji.

Komentarišući dijelove Stepinčevih pisama kontroverznom rimokatoličkom poglavaru papi Piju Dvanaestom, u kojima izražava stavove o ustašama, Paveliću, Srbima i rasnim zakonima, koje je objelodanio hrvatski istoričar Hrvoje Klasić, Raković za Srnu ističe da ti Stepinčevi stavovi nisu nepoznati.

Podsjeća da je Stepinac i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije govorio da mu treba dovoljan broj sveštenika da bi pokatoličio čak i Srbiju “do Timoka”, a ne samo Srbe na prostoru zapadno od Drine.

Objelodanjenim navodima, kako ističe, nismo ništa novo dobili, osim što smo još jednom osvježili potvrdu o tome šta se dešavalo.

“Ono što se spremalo vekovima, trebalo je da doživi svoj vrhunac u NDH, a to je da Srbi budu pobijeni, pokatoličeni ili proterani. Stepinac je bio duhovni poglavnik crkve u Hrvata, kao što je Pavelić bio poglavnik te NDH. I oni su rame uz rame sprovodili isti koncept, a to je da Srba više ne bude i da srpsko pravoslavno stanovništvo bude pokatoličeno nasiljem”, navodi Raković.

Ponavlja da Hrvati, nastojanjem da Stepinac bude proglašen za sveca, žele da operu svoju istoriju i naprave sponu sa NDH kao najvećom Hrvatskom u istoriji.

“Njima je NDH vrhunac njihove državnosti i oni žele da amnestiraju ustaše i NDH za ono što su radili u Drugom svetskom ratu. Da od NDH naprave jednu državu, koja je, kako bi oni rekli, `povijesni vrhunac` hrvatske državnosti – to je bila najveća Hrvatska u istoriji. I da naprave sponu s njom“, ističe Raković.

Pojašnjava da u Hrvatskoj za sada u ustavu nemaju sponu sa NDH, ali su nizom pravnih koraka te spone napravili.

“Svim tim lažnim iskazima i nalazima, oni imaju nameru da preko Stepinca operu svoju istoriju i speru sa sebe ljagu koja im je s pravom nametnuta u svetskoj zajednici da su vršili planski genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima”, napominje Raković.

On upozorava da, iako se činjenice ne mogu negirati, potrebno je biti obazriv, jer je Stepinčeva kanonizacija za vrijeme ovog pape samo zaustavljena.

Prema njegovim riječima, ako papa ne vrati proces kanonizacije Stepinca na početak, rizikuje se da neki sljedeći papa ili prvi naredni, samo potpiše tu odluku koja je “stigla samo do potpisa pape”.

“Ako bi ovaj papa vratio proces na početak na osnovu novih dokumenata, a ima još sigurno izričitijih dokumenata u vatikanskom arhivu, onda bi to bilo trajno zaustavljanje kanonizacije Stepinca. Ako to ne uradi, onda postoji mogućnost da Hrvati nastave istim putem ka pranju svoje vrlo opskurne prošlosti u vreme NDH, pa i ovog, njihovog takozvanog domovinskog rata kada su etnički počistili Srbe”, zaključuje Raković.

U izvodima iz Stepinčevih pisama koje je objavio Hrvoje Klasić, Stepinac se 14. juna 1941. godine zalaže da Sveta stolica prizna NDH i ukazuje da se “vodi očajna borba na život ili smrt između šizme koja je predstavljena u srpstvu i katoličanstva predstavljenog u Hrvatima”.

Stepinac u pismu ističe kako je uvjeren da bi “kada bi poglavnik Pavelić bio 20 godina na čelu vlade, šizmatici bili posve likvidirani iz Hrvatske”.