17/05/2021
Sudbina svih uništenih srpskih naselja u Podrinju je slična – sva su bila meta iznenadnih napada njihovih komšija iz susjednih muslimanskih sela, navedeno je u Memorandumu o ratnim zločinima i zločinu genocida u istočnoj Bosni /opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica/ protiv Srba od aprila 1992. do aprila 1993. godine, autora Milivoja Ivaniševića.
Ubijen je Miloš /Rade/ Novković /1956/, koji je pronađen sa odsječenom glavom i tako je sahranjen.
Ubijeni su i Radovan /Đole/ Petrović /1923/, Dostana Lazić /1919/, Đuka /Pavle/ Lazić /1935/, Vidoje /Pavle/ Lazić /1937/, razapet i spaljen, Kristina Lazić, spaljena u svojoj kući, Milenko /Ilija/ Dragičević /1974/, Ljubomir /Milenko/ Josipović /1975/, Miloš /Vlado/ Krstajić /1937/, Pero /Vlado/ Krstajić /1935/, Stanko /Luka/ Milošević.
Među ubijenima su Vidoje /Milovan/ Milošević /1974/, Milivoje /Dragiša/ Mitrović /1930/, Stanoje /Milivoje/ Mitrović /1963/, Milisav /Mika/ Rankić /1947/, spaljen u svojoj kući, Dragosav /Milisav/ Rankić /1974/, spaljen u svojoj kući, Mirko /Milisav/ Rankić /1972/, takođe spaljen u svojoj kući, Milomir /Vladislav/ Stevanović /1946/, Dragan /Stjepan/ Stjepanović /1961/.
Selo je spaljeno i uništeno. Sva stoka je odvedena, a bilo je više od 200 krava.
Napad na Brežane počinili su muslimani koji su identifikovani. Nekima su očevi bili ustaše. Imena su navedena u Memorandumu. Niko nije osuđen za ova zlodjela ni nakon što su prošle gotovo tri decenije.
O napadu je svjedočio mještanin Milorad Marjanović.
Napadi 5. jula i 12. jula 1992. godine imali su posebno tragične posljedice kada je ubijeno više od 20 mještana: Ljubica /Milovan/ Milošević /1939/, Miloš /Jovan/ Milošević /1932/, Rada /Ilija/ Milošević /1968/, koja je masakrirana, Čedomir /Blagoje/ Tanasijević /1942/, Rajko /Sreten/ Gvozdenović /1927/, Dragoljub /Miladin/ Gvozdenović /1954/, Blagoje /Milorad/ Gvozdenović /1944/, Rada /Radoje/ Gvozdenović /1973/, te Mileva /Milorad/ Dimitrić /1912/.
Ubijeni su i Marko /Mitar/ Dimitrić /1974/, Matija /Stevan/ Jašinski /1940/, Miodrag /Ilija/ Malović /1943/, Mihajlo /Jefta/ Mihajlović /1951/, Dušanka Paunović /1954/, ubijena teškim čekićem, Milovan /Mirko/ Dimitrić /1962/, Miodrag /Jakov/ Jovanović /1952/, Dušan /Živojin/ Milošević /1963/, Đorđe /Aleksa/ Milošević /1934/, Vidosav /Branko/ Milošević /1968/, Dragiša /Milko/ Milošević /1963/ i Miodrag /Milko/ Milošević /1970/.
U napadu na Zagone učestvovali su mještani okolnih muslimanskih sela, koji su identifikovani. Imena su navedena u Memorandumu. Niko nije osuđen za ova zlodjela ni nakon što su prošle gotovo tri decenije.
O događajima su svjedočili Tatomir Gvozdenović, Miladin Gvozdenović, Dragan Gvozdenović, Božana Gvozdenović i Goran Krstić, svi iz sela Zagoni.
Milivoje Ivanišević je autor Studije o ratnim zločinima i zločinu genocida u istočnoj Bosni /opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica/ protiv Srba od aprila 1992. do aprila 1993. godine, koja je na inicijativu predsjednika SR Jugoslavije Dobrice Ćosića preimenovana u Memorandum jugoslovenske Vlade, dokument koji je dostavljen UN, Stejt departmentu, Komitetu za spoljne poslove Senata, te Ciji 1993. godine.
Dokument je na adrese u Vašington odnio profesor Darko Tanasković, a tadašnji jugoslovenski ambasador pri UN Dragomir Đokić Memorandum je uputio generalnom sekretaru UN.